SKC 16. novembar: izložba slika i razgovor o romanu

utorak, 15 novembar 2011 13:23 Napisao M.J.

U sredu, 16. novembra u 19h, otvara se izložba slika akademskog slikara Andrijane Baogdanović-Nešković. Izložba će biti otvorena do 28. novembra, slike će biti izložene u Srećnoj galeriji.

"Slike na papiru, uglavnom akril i kombinovana tehnika, formata 100x70 cm, predstavljaju prirodu u prividnom haosu, makro i mikro energiju, njen protok, meditaciju , uspostavljanje veze pojedinca sa prirodom, Iskonom…"

Autor slika, Andrijana Bogdanović Nešković, rođena je 1970. godine u Beogradu. 1995. godine upisala FLU na Cetinju a nastavlja u Beogradu, u klasi profesora Zorana Vukovića. Diplomirala na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu 2002. godine. Nagrade: Stipendija iz Fonda Lubarda 2000. godine. Grupne izložbe: VIII Bijenale Jugoslovenske studenske grafike, Dom kulture "Studenski Grad" Galerija 1996. godine, Beograd, Galerija FLU 2000. godine, Beograd, Novi članovi 2008, ULUS, Umetnički paviljon "Cvijeta Zuzorić", Beograd, Galerija Avangarda 2009. godine, Beograd, Aprilski susreti 2009. godine, Studenski kulturni centar, Beograd, 50. Oktobarski salon. Učestvovala je u radu video instalacija "Svi govore", Branimira Stojanovića. Samostalne izložbe: Kulturni centar District, 2007. godine, Beograd, Studenski kulturni centar, Happy Gallery, 2007. godine, Beograd

Istovremeno, u Velikoj sali u 19h, održaće se razgovor o romanu Gorana Milašinovića "Rascepi".

Učestvuju: Slobodan Vladušić, Ivan Radisavljević, Velja Pavlović i autor. Moderatoka: Vesna Kapor

"Rascepi" je roman u kome se na dva pripovedačka plana razmotava radnja: jedan događaj je istinit, potresan i bolan, a drugi je interpolirana fiktivna priča samog pripovedača. U današnje vreme izraženog egoizma, stvarni događaji iz romana zgledaju kao potpuno irealna mogućnost: petoro Parižana pristaju da doniraju svoju koštanu srž potpunim neznancima, ljudima iza "gvozdene zavese".

Na pitanje zašto su to uradili, jedan od njih odgovara: iz građanske dužnosti. Pisac, prateći sudbine petoro jugoslovenskih atomista i njihovih davalaca, u jednom dramatičnom trenutku, gradi roman kao niz dokumentarnih zapisa, izbegavajući tako veoma vešto moguću patetiku, a otvarajući jedno veliko i važno pitanje: šta smo u stanju učiniti za drugog, čak i bližnjeg?

Milašinović je i lekar i pisac. U književnosti se oglasio prvo kao pesnik, a posle zapaženim romanima: "Voltin luk" (zajedno sa Živojinom Pavlovićem), "Heraklov greh", "Posmatrač mora", "Camera obscura", "Apsint", "Maske Sofije de Montenj" i "Trougao, kvadrat".